Lusteri su se ljuljali
U mojim očima
Dok sam čekao
Da mi obrišeš znoj sa čela
I udahneš dio mrtvog dima
U koji smo položili tijela
Kao zakletvu vječnom životu
Bolest je izjedala proljeće
Da suosjeća sa mnom
U ovom ljudskom okotu
Za dan, previše tamnom
Tvoje lice je nebo
Iz koga dolazi strašni sud
Napolju ptice nemušto pjevaju
I novac se štampa, uzalud.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Boris81
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!