
Zašto mi netko
ne pogleda iz kave
ili graha
u prošlost
da napokon saznam
gdje sam to griješio
čemu sam bio najslabiji
kad sam trebao biti najjači
i da li sam mogao uopće
i kako
promijeniti tijek događaja
što me vodiše u žrvanj
te me samlješe i izbaciše
kao brašno za ničiji kruh
pa da znadem čitati znake
u očima svojim i tuđijem
dok pretvaram gorčinu u slad
a jad u med
za ničija usta.
vav...odlično
O da, to je vrhunsko vprašanje vsake inkarnacije,
kolikor sem doslej doumel moja preteklost daje smernice prihodnosti.
Čestitke za poetično dilemo.
Hvala Svit !
lp iz Zadra
Duško
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!