
Neko sam vrijeme živio
na dvoru glavnog Projektanta
kao savjetnik za dimenzije
na poslovima proračuna
i gradnje novih svjetova
Slučaj je htio da je Profa
(tako smo ga interno zvali)
odredio baš mene,
kao autoriteta za mjere,
da uvedem u posao
njegovu najmlađu kćer
ljubimicu
prelijepu Yasmin
zanosnu i slatku kao šećer
Yasmin je bila
oličenje snova
imala je vruće srce
mjere idealne
visoko obrazovana
a bolno izazovna
S osmijehom koji je budio mrtve
u očima je skrivala zvijezde
još nerođenih galaksija
dok su mi njeni zlatni uvojci
i neka posebna prisnost u komunikaciji
bunili krv i budili maštu
pa su nam se ruke često
susretale kao slučajno
jer i njoj, onako vatrenoj,
nije bilo svejedno
Profa je ušao u radnu sobu
u najgorem trenutku
kad su nam se usne spojile
u poljubac prepun čežnje
Bijesan i ogorčen
izgovorio je samo dvije riječi
H-1 i H-9
a ja sam znao što me čeka
jer to su bile
naše šifre
za Sunce i Mjesec.
Pesma-priča, ispričana perfektnom naracijom, svojstvenom vrhunskim pripovedačima. Ali zato nije lišena fantastičnog lirskog momenta, koji joj daje upečatljivu pesničku notu.
Ovako mogu samo najbolji.
Hvala na lijepim riječima dragi prijatelju. Ovo je moja verzija priče kako ja nastao naš svijet, te Sunce i Mjesec, kao ljubavnici osuđeni da se vole na daljinu, ali bez dodira. Nekako sam više sklon romantičnom porivu za stvaranje svjetova :)
lp s Jadrana,
Duško
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!