Neko sam vrijeme živio
na dvoru glavnog Projektanta
kao savjetnik za dimenzije
na poslovima proračuna
i gradnje novih svjetova

Slučaj je htio da je Profa
(tako smo ga interno zvali)
odredio baš mene,
kao autoriteta za mjere,
da uvedem u posao
njegovu najmlađu kćer
ljubimicu
prelijepu Yasmin
zanosnu i slatku kao šećer

Yasmin je bila
oličenje snova
imala je vruće srce
mjere idealne
visoko obrazovana
a bolno izazovna

S osmijehom koji je budio mrtve
u očima je skrivala zvijezde
još nerođenih galaksija
dok su mi njeni zlatni uvojci
i neka posebna prisnost u komunikaciji
bunili krv i budili maštu
pa su nam se ruke često
susretale kao slučajno
jer i njoj, onako vatrenoj,
nije bilo svejedno

Profa je ušao u radnu sobu
u najgorem trenutku
kad su nam se usne spojile
u poljubac prepun čežnje

Bijesan i ogorčen
izgovorio je samo dvije riječi
H-1 i H-9
a ja sam znao što me čeka
jer to su bile
naše šifre
za Sunce i Mjesec.

Duško Babić