Vrijeme zamisli
kao stablo
što se grana
raste
širi i lista
u nedogled
s korijenjem u dubinama
božanskog zaborava
ti i ja ležimo
na jednom od listova
i smijemo se
djetinjasto
imenu svijeta.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!