Na pjesničkoj večeri
pjesnik je pjesnikinju
uhvatio za dupe
ona je njemu zavukla
ruku u hlače
on je njoj grickao uho
ona je njemu lizala vrat
i sve bez riječi
potom su izašli van
i vodili ljubav
kao divlje životinje
u pokrajnjoj uličici
ne znajuć
da će im mjesec
skriven u oluku
prastare zgrade
pokloniti dijete
s plavim očima
(na oca)
nježnog bića
nježnijeg
od najnježnije
mahovine u proljeće
kao točku
na zadnji stih
o zlatnoj obrazini
mrtve ljubavi.

Duško Babić