(Ja sam ruža šaronska, ljiljan u dolu... „Pesma nad pesmama“, Glava 2)
okrvavljene brazde
iza zvezde, u noći
koju voleh: de berny
blistava i naga
uhvaćena u zamke,
stranputice i livade
lutalice, mamljena
kraljevskim
ljiljanom u dolini. saga
o lauri, široki zeleni zapisi
trava
i žbuke, za njom
stari slepi monasi
zabravili kelije. svoje
starostavne tipike
vezali dvostrukim lancem
za bradu i brke
Poslano:
24. 04. 2014 ob 20:49
Spremenjeno:
24. 04. 2014 ob 22:04
izvini kelije ili čelije
Reč je o istom :) Kelija = Ćelija
Ćelija ili kelija označava građevinu u okviru manastira (samostana) tj. spavaonicu, zasebnu prostoriju (sobu) za monaha. Reč je grčkog porekla (Kalia=Koliba), tako da je po mom skromnom mišljenju, barem što se tiče srpskog jezika, ispravnije reći Kelija.
U pesmi sam je koristila prvenstveno iz razloga što smatram da više odgovara duhu vremena o kome peva. Naime, posvećena je velikoj ljubavi Onore de Balzaka, Lauri de Berni o kojoj on piše u svom romanu "Ljiljan iz dola". A kako se on smatra duhovnim začetnikom evropskog realizma u književnosti, mišljenja sam da je Keliji, realno, tu i mesto.
Naravno, sebi sam dala i malo pesničke slobode samim pominjanjem ortodoksnih monaha u okruženju subjekata...druge vere, uz malo šaljivih elemenata: njihovo sablažnjivanje nad slobodnom ljubavlju, ženskim telom (nago!) itd.itd....i grčevito stezanje (vezivanje za bradu i brkove...) svetih manastirskih knjiga o pravilima ponašanja monaha, tzv. Tipika (Regula).
Hvala na pažnji, čitanju i komentaru, Srecok.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!