AVAJ
Većinu zabluda o nečemu
što se iz puke pristojnosti
naziva životom
moguće je smjestiti
u nekoliko kvadrata prostora
u tragove sjedenja na naslonjačima
ispred rotirajućeg ekrana
u prazne čaše
iz kojih su samo naše usne
ispijale vino
a mi vodu
u zidove kroz koje smo htjeli
(avaj) pobjeći
mada ne znadosmo gdje
i omiljene knjige
iz kojih ništa naučili nismo
jer su se stranice
okretale odveć lako
pod prstima...
Ostalo je bio zrak
prerađen u plućima
i izbačen potom
na usta
kao oblak mirisne
lahor-kiše
po kojem su ptice
odgonetale vijekovima
vlastite pjesme
utirući put
za slijepo nebo.
Poslano:
23. 04. 2014 ob 00:34
Spremenjeno:
23. 04. 2014 ob 18:19
Uh!
Ovo je jedna od pesama za koje mi je krivo što ih ja nisam napisao...
Poslano:
23. 04. 2014 ob 00:38
Spremenjeno:
23. 04. 2014 ob 18:18
Kad su pjesničke duše u interakciji, tada su i pjesme proizvod te tajanstvene kolaboracije ranjenih duša :)
lp s mora,
Duško
Poslano:
24. 04. 2014 ob 11:06
Spremenjeno:
24. 04. 2014 ob 11:17
Poezija koja hrani, oplemenjuje i dodiruje svaki nerv ljudskog bića. Ako je po stvaralaštvu, ovo je poezija koja će trajati!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 23. 04. 2014 ob 00:15
- Prebrano 726 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 399.58
- Število ocen: 12