AVAJ
Većinu zabluda o nečemu
što se iz puke pristojnosti
naziva životom
moguće je smjestiti
u nekoliko kvadrata prostora
u tragove sjedenja na naslonjačima
ispred rotirajućeg ekrana
u prazne čaše
iz kojih su samo naše usne
ispijale vino
a mi vodu
u zidove kroz koje smo htjeli
(avaj) pobjeći
mada ne znadosmo gdje
i omiljene knjige
iz kojih ništa naučili nismo
jer su se stranice
okretale odveć lako
pod prstima...
Ostalo je bio zrak
prerađen u plućima
i izbačen potom
na usta
kao oblak mirisne
lahor-kiše
po kojem su ptice
odgonetale vijekovima
vlastite pjesme
utirući put
za slijepo nebo.
Uh!
Ovo je jedna od pesama za koje mi je krivo što ih ja nisam napisao...
Kad su pjesničke duše u interakciji, tada su i pjesme proizvod te tajanstvene kolaboracije ranjenih duša :)
lp s mora,
Duško
Poezija koja hrani, oplemenjuje i dodiruje svaki nerv ljudskog bića. Ako je po stvaralaštvu, ovo je poezija koja će trajati!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 23. 04. 2014 ob 00:15
- Prebrano 818 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 399.58