jedna je klupa u ulici lipā
zaboravila
jedna je kiša ljetna
presušila
ali u oku
kamenog anđela na trgu
jedna je nježnost ostala
tinjajući ugark
i uzdah istinē da riječi
nismo potrošili
nije beznadežno
što me odnekud u tvojoj
toplinom zaboli moja ruka
što na tvom sretnom licu
ponekad zatreperi krošnja lipe
pod kojom smo rasli
pod kojom je kasno za igre
jer su naša stabla pustila
duboko korjenje svoje sudbine
jer jedna je klupa u ulici lipa
zaboravila, ali kratki su
zanosi bez oslonca, umorni su
koraci u nama
Čestitke k spet eni tako prepoznavno tvojih: liričnih, nostalgičnih in takih, pri katerih bralec pade v brezčasje. Pesem, ki pomirja, tudi s svojim melodičnim jezikom.
Lp, Ana
U predzadnjem stihu je najvjerojatnije greška u tipkanju
morni su (koraci u nama)
Pošto ne vidim razloga za skraćivanje riječi
mislim da to treba popraviti na "umorni su"
Srdačan pozdrav!
JUR
Poslano:
06. 04. 2014 ob 12:05
Spremenjeno:
06. 04. 2014 ob 12:24
Budući da je pjesma podcrtana nemoguće je intervenirati bilo kakvim ispravcima.
Pozdrav, Jur
Pozdravljena, Jur in Mirko, po podčrtanju pesem lahko popravimo le uredniki ali skrbnik. Urejeno,
Ana
Hvala najljepše, Ana.
Ugodan dan !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!