čitala sam knjigu pred spavanje,
o poreklu jezika i saznaja, platonovu
što se čita u ranim dvadesetim
ili pre
mada moj čovek kaže
da još uvek sanjam isto,
kao nekada, slatko
i otvorenih usta
sa dva prednja isturena zuba
spremni da zgrabe
sa našeg prozora u potkrovlju
pticu u preletu
ali sada sam, čini mu se
malo bliže poreklu
sebi u izvoru
Poslano:
12. 03. 2014 ob 13:25
Spremenjeno:
12. 03. 2014 ob 21:23
lp
Poslano:
12. 03. 2014 ob 21:23
Spremenjeno:
13. 03. 2014 ob 00:47
:)
urednica
Poslano:
13. 03. 2014 ob 21:32
Spremenjeno:
16. 04. 2014 ob 11:43
Pesem, ki komunicira s Platonom na skoraj bizaren način, a sporočilo prebranega (z metaforo odprtih ust, ki lahko ujamejo ptico v letu, morda idejo, ki je po Platonu brezčasna) v odsotnosti telesa pripelje duha bližje k lastnemu izvoru. Posrečena in na videz lahkotna pesem. Čestitke,
Ana
draga Ana, kako to da vam se nisam zahvalila na ovom divnom komentaru i doslednosit u čitanju? Hvala od srca i veliki pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!