beli ždralovi
moga grada na platformama
lakonoge devojčice
vrckaju asfaltnim livadama
staklenim pistama svetluckaju
u juvelirnicama letnjim
baštama unose prolećni vetar
laki plimni talas
dečacima
nemir suv od škripe
kočnica sa visokih potpetica
gibaju
prestupne godine prelomna
tela zatvorene muzičke
kutijice
sa intarzijama trešnjinim
cvetovima urezanim
duboko unutra
Res krasna pesem, taka kot cvet češnje, hkrati pa polna nemira, ki izhaja iz pisanih slikic, ki se pretakajo ena iz druge. Bravo!
lp
Ida Oz
Hvala, Ida, na lepom komentaru. Drago mi je da Vam se pesma dopada.
Jedna mala informacija, vezana za ovu pesmu:
Svi se sećamo velike tragedije u Japanu 11.03.2011., razornog temljotresa, cunamija, i ostalih nesreća...Dva dana pre toga na svom blogu sam objavila post o japanskim ždralovima i lepoti njihove igre, o simbolu ove ptice koji je kod Japanaca, a i ostalih dalekoistočnih naroda, veoma poštovan. Objava je bila - slučajnost. Ali je ostavila dubok trag u mojoj svesti, nakon onog što se desilo.
Otada, svake godine u ovo vreme, posvetim neku pesmu ili priču ždralovima, u znak sećanja na veliku nesreću. Ove godine ždralovi "lete u mom dvorištu" :) Želja mi je bila da veselim i optimističnim sličicama lepih gradskih devojaka napravim protivtežu...jer život mora da ide dalje.
Hvala na pažnji.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!