Moje je ime sačuvano u tvojim snovima,
kako se lijepo onako lijeno
meškoljiti
tik do tebe.
Valovi umivaju oblutke nasumice razbacane.
Galebovi kliktajem pozdravljaju
jutro ili ribare,
tko zna?
Kako je lijepo lebdjeti ponad razlivenih boja
azurnih dubina,
namreškanih tek toliko
da razbiju jasnoću pogleda.
Miris algi uhvaćenih mrežom suputnika
ulazi sa slanošću duboko u traženje,
pjenušavost razigranih dodira
upija slanost
ispod pogleda.
Tvoje je ime sačuvano u nemiru probuđenih noći
leluja ispod zavjesa
netom otvorenog prozora, da uđe svježina
mirisne noči il' poj zrikavca,
tko zna?
Kako je lijepo promatrati blijedost nakrivljenog mjeseca
tamo ponad hridi
srebrom rasutih sjećanja.

Ljubica Ribić