pognute glave

bolno zavija tišina neispisanih riječi

sjedi osmaljen

u dubini tame

jedan zaboravljen pjesnik

kikot razigranih usana

šaputanje ispred pisoara

miris ulaštenih cipela

čaša polu prazna, pepeljara puna

nitko da priđe, ograde nijeme, nevidljive

glazba ga ne dotiče

tišina je dama, graciozna, sama, cigaretspitz, mrežaste čarape

parfem - hmmm - pomalo sladak, za ukus boema

posve nebitan trenutak

postaje hram mirisnih htijenja

i skida šešir

osmijeh uhvaćen u čaši 0.5 , noge ukočene dok pjesnik pleše

dok pjesnik pleše

Ljubica Ribić