Na nebu raste krug
a daleko ispod praznina diše.
Samo mala žuta sova

nad zemljom se tamo njiše.

U jednom oku led.
Kljun kapa zvuk

crven kao krv. U lubanji muk.
A u drugom oku sunce žeže.

Na krilima crta, kao trn
nacrtan, ubod u oblak,
u oblačnu ruku, u zrak,
iz kapljica vremena, crn.

Nad njom se otvara naprsnuće,
stepenice iz izmaglice.
Usred nje iskre prasak, uskrsnuće
i žuta sova ode tamo.

Za njom se sužava krug,
za sobom nebo zatvara,
patent zategne, začara.
Dalje nema ništa. Samo noć?

A kljun kapa riječi
kao krv. Crta je svijet.
A usred svijeta riječi grca
- tišina usred srca.

Jure Drljepan (JUR)