Sve mi se manje
čini verovatnim
da je nekada
ovde postojalo
Panonsko more.
Kao što izgleda
potpuno nemoguće
da je sudbinu
našeg sveta
odredila voda
iz reke Jordana.
Pa opet,
i sada ptice pevaju,
ne misleći na
juče ili sutra.
A planeta
svakoga dana
izazove nanovo
smenu svetlosti i tame.
Neobično je samo to,
da to jednostavno kretanje
povlači toliko velike
konsekvence.
Kažu da je tako
u čitavom svemiru.
Ostaje nam da verujemo
ili da ne verujemo.
I da živimo,
da trajemo i stvaramo
u tom jedinstvenom,
skoro savršenom ciklusu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!