Veče, kao da uvek
donosi olakšanje,
i nikako ne bih
rekao da pada,
ili da se spušta.
Jednostavno – dolazi.
Tim dolaskom
najavljuje noć,
vreme pesnika,
umetnika,
usamljenika,
večitih ratnika.
I to veče,
nikad ne prolazi.
Pretvara se
u imaginaciju,
u inspiraciju,
temu za stih ili sliku,
večitu temu,
i večitu sliku.
Čudim se tome
kako se namah
u večernjem vinu
utapa poslednja suza,
a nastaje misao
o životu i smrti,
o dobru i zlu,
o ljubavi i mržnji.
Tada Čovek
dobije onu moć
koja mu po Božanskom
i Ljudskom pravu
i pripada,
tada postaje
ono što jeste,
ono što je bio,
i ono što će biti.
Stih postaje pesma,
slika postaje
nagoveštaj namere,
red Ljudi dobije
još jednog člana,
a to veče,
ta noć,
nikad, baš nikad ne prolazi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!