Zagrli me prolećem

odeni u mirisna cvijeća

nek

opojnost moje predaje

odvede nas daleko

povedi me korakom rose

kroz polje ljubavi

do izvora gdje

bez grijeha mogu piti

ne gasi žeđ mojih butina

jer želim te

usnama ispucalih od čekanja

ponudi im kapljice nadanja

a ja ću bez srama

skinuti cvijetnu haljinu

u raspuštenu kosu

latice šapata uplesti

Veneru za iskre moliti 

rasplamsaloj strasti

se cijela predati

i nećeš odoljeti

u toplinu mene uronuti

prstima orošenim htijenjem

gladit ćeš svjetlost

što po tijelu klizi

pred mjesecem koji se

ne stidi.

Možda zvijezde noćas

namjerno

na postelju sreće

liče

branka