Bjelina brijegom rasuta
Mekoća fina
Tišina
Ni šušanj grm ne sakriva
Tragovi sitni
Zvjerčica noćobdija
Ubija sat
Bezrazložna pitanja
U trenu zašute
Sveta slika
Života
U tragovima
U mrklini
Kao oslikane korice
Neke prašnjave knjige
Sačuvane
U kovčegu pod ključem
Zaboravljene.
Bjelina
Rječitost nezapisana
I tišina samo zabilježena
Negdje u potiljku
U nekom centru
Za ljepotu
Ako takav postoji
U sivoj kori mikro svemira
Za neke sljedeće
Da znaju
Ako im ne bude od Boga data
Ako se izgubi
Jer naprosto
Toliko ljepote je nestalo
U trošenju trajanja zapisanog
Negdje ispod mekline
Nevidljivog.
Možda tek naslućujem
Gledanje zadnjih linija
Bjelinom oslikanih tišina.
prekrasna bjelina mila moja
Branka Kamenšek
Hvala srcem...
Z belo naslikana tišina, mehkoba, ki prihaja iz rim in ritma pesmi, in čeprav se zaveda vseh izgub, ki jih povzroča hrup in nepazljivost sveta, ohranja konsistentnost. Čestitke,
Ana
Zahvaljujem vam, srce je vašim riječima ispunjeno. Srdačan pozzz iz Zadra, Emilija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!