Molim te, 

vrati mi našu nezavršenu knjigu,

o jednom sjećanju na ljeto,

koje mi je promijenilo život.

S nadom u predgovoru,

i poglavljima s tvojim početkom,

mislila sam, da pišem

o nečem,

što niko još doživio nije.

A ti bi

kradom, izlazio iz priče,

tražeći uranjene komentare

od kvazi recenzora,

vraćajući se među stranice,

pun nedoumice.

Zatvarala bih platnice,

u strahu, da ne izgineš.

A tako sam željela,

nebu otvoriti

stranicu 52,

na kojoj smo zagrljajem

zaustavljali čas.

S maestralom u kosi,

i zadnjim zrakama sunca na licu,

tražim riječi za kraj,

koje nestaju u zalasku.

Brišem most, jedinu ilustraciju,

i skrivam se iza riječi,

sa svim slovima,

jednog klasičnog 

kraja.

branka