Povedi me, bez pitanja

i pokaži mjesto,

gdje smo se izgubili.

Nađi adresu, na kojoj

nijesu stiizali naši snovi,

otvori kapiju grada,

na čijem pragu,

je zapela moja potpetica,

i u kutu portala,

oživi na tren

naše poljubce.

Sama,

u ulici punoj vrveža,

okovana lutajućim mislima

našeg vremena,

gladim pasju lutalicu,

s izgubljenom vjerom u očima.

Ne obećavajući mu ništa,

sakrih se pred sobom

u prodavnici antikvarijata,

želeći alabastrovu plesačicu.

Zasanjanu, trenu me glas

umornog prodavača.

"Žalim, nije na na prodaji".

Lomim iglice inja

što grebe mi lice,

ovdje je baš hladno,

dok

ljeto grli

naše ulice.

branka