
zavlačiš se promiskuitetan
u ništavilo pogleda
inteligencija nije upitna
percepcija različitosti
unosi neprekidnost kretanja
u jebeno glupe korake
ove iste prokleto iste
nemoći da pobjegneš
van floskula ispisanih
na pismu bez adrese
goriš bijesom
izazvanog prezira
mučnina svojstvena
oboljelim od blagog
potresa ljudske gluposti
vidokrug sužen na
mikronske čestice
onog istog pogleda
trošnosti ispod folije
znam razbacujem se frazama
ispraznog pražnjenja
netom napunjenih crijeva
hladne pive i mrtve teladi
ganut sažaljenjem
žvačeš ostatke folije
možda ipak floskule dobe smisao
ako se izvućeš iz ništavila
promiskuitet okreneš pozitivi
udariš pečat mrtvom kapitalu
razgrneš ljepljive tragove onanisanja
i kreneš u predvorje buđenja
S takim navalom jeze, razvrvanosti in gorečnosti ni težko priti v predverje spoznanja. Pesem, ki je lahko samogovor ali trpek ločitveni dialog, v kateri se znajde lahko vsak bralec, saj razgalja zanikanja in neuresničena pričakovanja in slepila, ki so jih polna naša življenja. Čestitke,
Ana
Čestitam za tujejezično Pesem zime 2014 :)
Lp, Lea
Tudi moje čestitke!
LP, mcv
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!