senke se šunjaju niz stakla
naših lica povorka čuda
udvara se osami
(itaka kamčatka java ibica)
posrće na oseci
ljuljuška na plimi
okna se gase i zora
noć laže da tamo je
nered sabran od smisla
ovde su misli
koje je dotakla
više
nema šta da se kaže
ni napiše
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!