DIJETE


Usnuo sam još jednom tvoje oči
i dijete naše bezimeno kako raste
da bude prosjak i pjesnik tišine svijeta
u tebi i meni odranjaju se brijegovi
snijegovi zameteni zaboravljenim smijehom
svadbene povorke praćene zvukom praporaca
da sam znao da sam samo znao
pjevati na svim jezicima
mrtvim i onim koji će tek umirati
ušio bih u svoje grudi note nezemaljske ljepote
da me razgore u plamen visok baklju mesa i vjere
do nogu Bogu da se opeče na žar krvi čovječje
pa neka i On zaplače kao naše dijete
prosjakom i pjesnikom što je imalo biti
mješte nas suđenih na vrelu vremena
što ne usudismo se ovoliko zavoljeti.

Duško Babić

branka

Poslano:
22. 01. 2014 ob 13:35
Spremenjeno:
22. 01. 2014 ob 13:37

Bravo Duško !

Zastavica

Duško Babić

Poslano:
22. 01. 2014 ob 13:38
Spremenjeno:
22. 01. 2014 ob 13:46

Hvala Branka draga !

lp

Zastavica

branka

Poslano:
22. 01. 2014 ob 13:47
Spremenjeno:
22. 01. 2014 ob 13:53

Hvala tebi...:)

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
22. 01. 2014 ob 21:09
Spremenjeno:
23. 01. 2014 ob 12:46

Može se shvatiti ovo moje javljanje kao neskromno kazivanje o pjesmi koja je u svakom slučaju vrijedna pažnje. Velike pažnje! (Kažem NESKROMNO s obzirom da nisam književni kritičar). Svaka čast za vrhunsku pjesmu!

LP,

mirko


Zastavica

Duško Babić

Poslano:
23. 01. 2014 ob 12:47

Hvala na lijepim riječima dragi Mirko.

Srdačan pozdrav iz Zadra !

Duško

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 22. 01. 2014 ob 13:27
  • Prebrano 563 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 240.32
  • Število ocen: 12

Zastavica