Ne bojim se noću
u crnoj krinolini
prošetati grobljem
kroz maglu od uzdaha
paliti svijeće
u tišini kuće molitve
vrištati tvoje ime.
Ne bojim se srcem
gađati boga ljubavi
na žrtveniku svečano leći
i hladne ruke sjene
ogrijati toplinom krvi
slušajući umiranje nas.
Ne bojim se oštrine zubova
koji škripe samoćom vremena
al ipak se bojim koraka
kojim koračam grobom života.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!