Razigravam
misao o sreći:
stol
na stolu stolnjak
i pladanj sa voćem
ti razgolićuješ
svoje usne
na ulici
neko dijete plače
ili mi se to čini
dok ti svlačiš lice
u ljepotu daha
nudiš se
kao Priroda noći
bez straha
pupaš
bubriš i zriš
svijena u boku
za čučanj
sišeš čežnju iz zraka
do zadnje kapi
obdarena milinom
prozračnog vremena
skidaš sa stola stolnjak
da ti ne smeta
ostavljaš samo pladanj
na njemu da se oslikaš
kao vrganj
kao jabuka
kao ljubav...

Duško Babić