Sjedila je nijemo zureći

u prljavo staklo

praznog lokala.

Otrcana slika dame

promatrala je ovostranu,

uprljani obrazi

razmazan dan.

Samo bi ponekad

duboko udahnula

kao da će nešto izustiti,

nešto pakleno

snažno,

a onda je zakopčala

još jedno jutro,

čvrsto stegnula bedra

prebacivši nogu preko noge

i sa beskrajnom pažnjom

promatrala šare

u šalici napola ispijene kave.

Ovisnost.

Otuđenost.

Sve u gutljaju

gorčine.

Sjedila je nijemo promatrajući sutra.

...

Ljubica Ribić