Nesanica kao vatreni mač presijeca uhodanu kolotečinu i vraća me u procjepe duševne bezličnosti i umne neosobnosti.

Još jedan rat je završio. Vraćam samoobrambeni mač u futrolu i iznakaženim obrazom krećem u nepoznatom smjeru. Za sobom ostavljam tragove prošlosti koja se još jednom kao svirepi vuk iskezila nad dobroćudno otvorenim vratima duše. Osakaćena i iznevjerena napuštam krošnju proživljenog stabla i genetski gonjena kao lastavica krećem prema toplim zracima afričkog sunca i sjemenima njegovog pijeska.

Nisam nitko i ništa do sam duševni val koji se vraća davno posijanom pra-bitku svoje postojanosti. Tamo me čeka Vrijeme koje zna sve – od kud sam krenula, zašto sada krvarim i kamo me vodi slijedeći uzdižući val moje nemirne duše…

vida