Tamo gje ti ideš
niču zvijezde kao cvjetovi
iz zemlje vlažne rastu
đikaju u visine
s nebom da se spoje
grudima napetim od ushita
u oblake mirisne
Pod tvojim nogama
bujaju potoci
kilometri rajskih voda
prate te u stopu
razmiču uspavane čuvare
davno usnule planine
snagom djevičanske im nutrine
kojoj ni živa vatra
oduprijeti se ne smije
Ti ideš gorda
velebna u svojoj mladosti
sjeme iz ruku da siješ
kao hranu svojim pticama
što ti skute široke nose
na svojim umornim krilima
željne da se nauče glasu
pjevu tvom nestvarnom
kojim pokorila si zvijezde
potoke i cvijeće
dolja i planine
pa sad mom srcu krećeš
laka i uspravna
da ga naučiš drevnu istinu
o vremenu i svijetu
porođenom tihim jecajem
na tvom
majčinskom jeziku.
Poslano:
10. 01. 2014 ob 18:01
Spremenjeno:
10. 01. 2014 ob 18:01
Poslano:
10. 01. 2014 ob 18:02
Spremenjeno:
10. 01. 2014 ob 18:32
Poslano:
10. 01. 2014 ob 18:33
Spremenjeno:
10. 01. 2014 ob 19:46
Tvoje pjesme ne mogu pokvariti loše ocjene....
Poslano:
10. 01. 2014 ob 18:38
Spremenjeno:
11. 01. 2014 ob 15:38
Baš mu je super prezime.
brez plev. amen. jebeš buzerante koji se u dupe pa i ne znaju
Poslano:
10. 01. 2014 ob 19:20
Spremenjeno:
11. 01. 2014 ob 15:38
Ja, nekateri se pa res izživljajo! Tudi moje pesmi jih kdaj motijo.
Ostani pokončen, Duško. Še naprej veliko dobrih pesmi.
Lep pozdrav
A
Poslano:
10. 01. 2014 ob 19:23
Spremenjeno:
11. 01. 2014 ob 15:38
Hvala na razumijevanju draga Andrejka. Na žalost, ti ljudi nemaju granica u mržnji i zavisti. Srećom, lijepa riječ otvara sva vrata, a ružna ih zatvara.
lp iz Zadra
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!