ne osviću bjeline, jastuci
nemoćni su bez šapata i boja

jedna za drugom nepoznate
slike jave, obmana, prazni vlakovi
zatiču me na zaraslim peronima

koga čekam u nespokojstvu?
dobovanje kiše prosipa nam
uspomene i razdvojena ljeta

pokret ruku, onaj što ugravirao nas je
u budućnost, pokušava li još
iscijeliti mrak zaborava?

pitam, ili ulazim u riječi osvrćući se
za rasutim snovima
za nebom svemilosnim

mirkopopovic