Žao mi je
što nisam nikad sanjao
da postanem baletan
da onako isprčim guz
i na prstima šetam
izvodeći bravurozne piruete
u uskim štramplicama
uzdignute glave
sa lavovskom frizurom
dok svoju partnericu
bacam svud okolo po zraku
i dočekujem na njegovane ruke
a iz stilizirane mi bluze
viri busen muževne dlake
pod svjetlima reflektora
uz neku dosadnu glazbu
od koje bi publika zaspala
da baletani ne nose nakurnjake
umjesto toga
sanjao sam da postanem
pilot nadzvučnih aviona
ali sam na kraju
postao poštar
pa zviždućem veselo
melodiju iz Labuđeg jezera
i maštam kako probijam zvuk
nabijajući gas
na poštanskom motorinu
da me čuje draga
i vascijelo selo.

Duško Babić