Zaputi se Suncu
srcem beznadnim
u bolesnom tijelu

kreni u susret
žaru i pepelu
u grudima Neba

ostavi oči zaklopljene
da snivaju poniženje
sjaj i sram
zamagljene konture
iskrivljenog lica
groteske
što je netko
življenjem prozva

u zanosu neznanja
pred mesom krtim
škrti smo bili

htijući dlanom pokriti
kartu blaga
zakopali smo sebe
do bez traga

zaputi se Suncu
čekam te draga
srcem beznadnim
u ovim grudima.

Duško Babić