DIJADEMA
Ne sjećam se ja tih čestara
ni brda obraslih brnistrom
kuda me vodiše kamenjarom na gubilište
obogaljenog sa zvijezdom na čelu
udisao sam mirise iz kazana prirode
kažnjen u neposluhu za primjer
čeljadi čobanima stadu zamuklom
što gomoljem u gunju nahraniše se
k'o blago svako jadno u neznanju
ter me skinuše do gola i jezik iščupaše
baciše psima moja pisma i ljubav jedinu
kad je grijah u mislima za domovinu
gdje ćemo se sresti ona i ja
dva jezika k'o muzika
na dijademi od zapaljenih oblaka.
Dobro zvuči, de kaži što su "čestar, brnistra i gunj."
Čestar je šikara, nešto kao obronak sa divljim raslinjem, stablima, mala šuma.
Brnistra je vrsta grmolike biljke, grm.
Gunj je vrsta narodne odjeće.
To su sve riječi malo arhaične, da pitaš prosječnog Hrvata, isto bi imao problem s njima, jer nisu tako česte u upotrebi, ali imaju u sebi zvučnost, lirsku snagu koja mi je trebala da izgradim atmosferu u pjesmi.
Nadam se da sam ti malo pomogao.
lp
Duško
Pesem spominjanja in razdalj, ki jih napravi človek drugim in sebi, ki jih delno zdravi in preraste narava, in upanje v življenje po smrti, na nebu ... Pesem, ki se dotakne bralca, čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 13. 12. 2013 ob 14:27
- Prebrano 918 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 415.51