Ne mareći za
vremensku distancu,
i ne vagajući doprinos ljudskosti,
oročeno na večnost,
ili nešto duže,
živi među nama
jedno osećanje.
Nemojte misliti da je elegično,
nije ni euforično,
ni plaho.
Samo uporno postoji i čeka.
Bez ikakvih podsećanja na sebe.
U okviru postojećeg sveta
deluje nestvarno i maglovito.
A nije.
Zaista je tu,
isto kao i onog prvog dana.
Ne menja se
ni pod talasima sećanja,
ni pod udarima nesanice,
ni pod uticajem nepoznatog.
Elegantno i nenametljivo,
tiho i gotovo neprimetno,
zagonetno kao život,
opstojava, i odoleva.
I čeka, neumitno čeka,
tu negde, blizu,
veoma blizu nas.
Poslano:
13. 12. 2013 ob 14:41
Spremenjeno:
13. 12. 2013 ob 21:31
Vedno se zbujam iz sanj, čeprav ne vem kdaj zaspim mi sen smrti izza vogala pričakovanj da vedeti, da mi pravica izbire nikoli ne odvzame možnosti zvedeti KDO SEM, najbrž je odgovor, da zvem kdaj zaspim...to pomeni veliko časa, ki pa ga večnost ne pozna...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!