Mi smo dva sukobljena kaosa
vidimo daleko dalje od vidilaca
zemlja je za tebe imanje Boga
za mene čioda koja drži svijet
da na propadne u blato zvijezda
kad mi pružaš usne da ih zagrizem
ti već znaš koliko sam odsutan

sve djeluje kao apsolut
divna prevara
običaj tijela
apsurdno jednostavno
lica u grču
jezici sljepljeni ljepotom
i ne možeš
u taj mah
zauzdati uzdah
na tebe mirišem
sraman dok sanjam
rasparat ću ti haljinu noćas
u stihove nestvarne.
Poljubi me.

Duško Babić