Da bi postao cijenjeni pjesnik
moraš prvo razmišljati
o promjeni imena
jer tvoje je odviše obično
pa ti nitko ne vjeruje
treba se sakriti
iza neke bombastične nakarade
recimo Aristotel Homerbabić
ili sam sebi tepati
na primjer Duki Dule Božanski
o sebi treba uvijek govoriti
u trećem licu jednine
strogo razdvojiti
svoju zemaljsku profesiju
od pjesničkog genija
koji si naglo otkrio
kad su te svi ostavili
zbog samožive oholosti
a riječi ima ionako
sasvim dovoljno
u svakom rječniku
da dočaraš svijetu
kakvo si ti sunce
spremio u njedra
da se ljeska
na zalazu...
Poslano:
05. 12. 2013 ob 18:19
Spremenjeno:
05. 12. 2013 ob 18:47
Kod Triggerfingera je mesidz u vokalu i u čašama, zar ne?
Najboljši del v tej tvoji pesmi - je za tebe - kaj? Kje se ti začneš smejat, ko jo še enkrat prebereš, res me zanima Duško...
(Zame: Aristotel Homerbabić he he hah ha ha ha :D sem se do solz nasmejala ;D)
Duki Dule Božanski pa me je spomnil na DDH- ja iz odlične knjige Branka Čopića Oslovska leta
Veselim se odgovora, majstore... :) včasih enostavno
Talitha Jaguar
Poslano:
05. 12. 2013 ob 18:47
Spremenjeno:
05. 12. 2013 ob 18:48
Meni je kraj pjesme najsmješniji - ta vječna nada umjetnika da će ga netko primijetiti, makar ne posjedovao baš nikakav talent, ali to ludilo, ta potreba da nešto ostavi iza sebe, to ga ipak čini kvalificiranim za umjetnika ;)
lp
Duško
Poslano:
05. 12. 2013 ob 18:48
Spremenjeno:
05. 12. 2013 ob 18:49
Tako je ;)!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!