
Na predavanja o samoći
nisam nikad otišao
kasnije sam saznao
da ih nije ni bilo
moj cimer je pravio palačinke
dok smo stanovali na Bukovcu
koje su bježale iz ruku
zbog previše ulja
bio je riba u horoskopu
a i ribe bi mu pozavidjele
koliko je mogao šutjeti o svemu
igrali smo na karte
i slušali tranzistor
mislim da je bio marke Kosmaj
što ga je ostavio bivši podstanar
bježeći od najamnine
preko snijega
netko nas je sve vezao
kao snoplje u stog sijena
i moju tadašnju dragu
uvjerenu da je dovoljno biti
zadrtim katolikom
u borbi protiv matematičkih
pravila nesreće
ali je ipak završila
u ljubavi s Jevrejom
i tako doživjela ekskomunikaciju
iz vlastite obitelji
( kao ispunjenje mog proročanstva )
danas vjerojatno
predaje samoću
na univerzitetu u Šangaju.
kako si to super napisal! Z vsako vrstico se mi izriše slika...
Bravo
lp, Essentia
Hvala ti Essentia na lijepim riječima.
Srdačan pozdrav !
Duško
pozdrav na more
Zanimiva fabulativna pesem, ki oriše detajle nekega izgubljenega časa (in iluzij;), ki ima z bralcem močan skupni imenovalec izgubljenosti v zdaj, ki izhaja pravzaprav iz prej. Čestitke,
Ana
Hvala Ana, čestitam i ja tebi, neka te sreća svuda prati !
Hvala Jure !
Srdačan pozdrav s otoka Vira, pored Zadra,
Duško
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!