Nosači aviona bili su u lukama
borbene letjelice pri zemlji
onog dana kad smo se sreli
vladao je savršeni mir
bogomoljke u katedralama
mrmorile su na koljenima
pred svojim idolima
a ja sam se molio pred tobom
u katedrali svijeta
pod kupolom trudnog neba
u parku
gdje sam žigicama palio lampe
da se uvjerim da je istina
kako se fetus stvara ženi u očima
( o tome je Goya znao nešto više
slikajući infante )
a ja sam samo palio
žigicu za žigicom
slikao te plamičcima, željenu,
u košari za voće
kao plod u koji ću usaditi sjeme
da nas brani od umiruće prirode
onoga što je i što od Boga
nije

Tek kad je zadnja lampa utrnula
u tvojim očima
odjednom se sve pokrenulo
na tajni znak
bogomoljke su vrisnule
motori zabrujali
letjelice se podigle
sa svojim teretom smrti
dok se nebo porađalo
u kiši slatke krvi
kao raspukla lubenica
naglo prekinutog sna
( o tome znamo nešto više
samo ti i ja ).

Duško Babić