Na peščanoj obali dok ti se budiš
tražim kamenčiče ispod tvojih nogu.
Znam da je ludo, da sve je prošlost
ali još volim te, šta ja tu mogu?
Sećaš se šetnji u davnom aprilu?
Ruka u ruci, ti, ja i more.
Kako sam klizio kroz tvoju kosu
kao da ronim u kašmirsku svilu.
Sela si u krilo mi, stegla me jako,
kao da bojiš se, da sve je san.
Ja sam te ljubio, tiho, polako,
dok nas ni zatek'o novi je dan.
Jesen je. Kiša. I glazba svira.
Tmurno je nebo, kao, da žali.
Čekam i sedim kraj našeg klavira,
znam, da sve imam al' nešto mi fali.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Brezinbor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!