Misao o tebi
kao da lebdi

činom rastajanja
nećemo ubiti nebo
ono je opremljeno
za takve slučajeve

uskomeša se
namreška i nabora
posivi u licu
ali i dalje je to
isto ono nebo
kojem smo se klanjali
milošću i zakletvama
uz malu razliku
što više
ne pripada nama

nasele ga ptice
plemenita roda
ljubavne lastavice
u posebnoj funkciji
da popravljaju oštećenja
na nebeskoj konstrukciji
nastala dolje
na zemlji
našom krivnjom
jer mjesec je gorio zbog nas
prejakim plamom
toliko jakim
da su zvijezde
poiskakale iz svojih ležišta
padajuć cijelu noć
po gluhim strništima
ljubeć smrću svojom
sve daljine

nakon rastajanja
ostaje nebo
razmaknuto
kao zavjesa
i misao o tebi
koja lebdi.

Duško Babić