vrijeme je za objavljivanje
godišnjaka kaosa

i ovaj vjetar pridonosi osjećaju
proste nemoći skroz
kroz trakasti višak
zarobljene energije
koji sam uglavila
i sad sabotiram sunce

i ove blagdane koji dolaze
najradije bih preskočila
ili se rasplinula sve do marta

to vrijeme kad trave vraćaju boju
i ormari gube miris naftalina
trebala bih osmisliti
nadajući se boljem
u mojoj glavi ispreturane
susreću se ideje
ponavljane za sreću

nesređena sam potpuno
i mantrama je odzvonilo
sve što sam željela zauvijek
ostaje na istom stupnju
nerealizirano

do daljnjeg
ledenim kroz ogledalo
po novom vremenu
usmjeravajući sebe
malo sjevernije
u potpunu hibernaciju

Danja Đokić