već neko vrijeme ništa se ne mijenja
ne stižu mi buketi s poznate adrese
znam nije do tebe provjerila sam
preko noći

dostavljači su stupili u štrajk
solidarizirajući se s prirodom
(staklenici stvaraju privid boljeg svijeta
od kojeg smo nas dvoje pobjegli)
jer mi se prividno ne poznajemo
još jedna potvrda u prilog tome kako
svjetska je kriza s isporukom cvijeća

ali moje naočale su još uvijek iste boje
i kroz njih gledam tebe ružičastim očima

širom otvarajući prozore
jutros su se grlice rasplakale
slušajući moju pjesmu o kruhu
soba je zadrhtala od ustajale želje
a ja i dalje gledam u onu točku
na zidu gdje se nikako ne mijenja slika
života opjevanog van pjesama
sizif i dalje gura kamen prema vrhu

gdje ti stojiš oduvijek upravo sam
posadila začetak pjesme o ljubavi
i istog trena srce se (zaok)ružilo

pružam ti ruke izrasle iz središta
ovog mog malenog ružičnjaka
u kojem se jasno vidi i bez naočala
kako se baš ništa nije promijenilo od prije
volim te

Danja Đokić