preskočiću kameni zid
u tebi
ispod koga držiš
gomilu
vezanih pasa
čuvaš
hrpu lutki bez glava
očiju. ruku
obremenjenih senkom
što je napisa
za sobom
jato divljih patki
u niskom
preletu
nad zidom
u bekstvu
ostavljajući po jedno lako
pero
(znak da ga ima
i ovde
i preko)
i nešto je
kao to paperje
prolazilo
kroz zavičaje tvojih ruku
brišući granice
čipkane
podvezice
dodirima
mojim. pod stolom
žiponom
u struku
ispitujući
jedno drugom
usnama
skupljene slogove
dražeći njima kraljeve
(bogove kiše
inja)
od snega
noću
zbog toga
tabani trnu
bride
ispaljuju u jezik
smisao
sićušnih snopova nade
uz one poznate osećaje
iskri
(koliko ti
puno nedostaje)
i vatre
iako dima
pojedinačno
strašno ima
između kamenja
Poslano:
20. 11. 2013 ob 02:31
Spremenjeno:
20. 11. 2013 ob 02:32
Uvijek nova, uvijek upečatljiva. Čestitam !
Ugodna ti noć,
Duško
Poslano:
20. 11. 2013 ob 02:33
Spremenjeno:
20. 11. 2013 ob 02:37
Hvala, Duško, takođe :)
Jagoda
ja mislim, da mi se usne u nasmešak viju :)
lp
Milo&Drago
Osmeh je blago :)
lp, Jagoda
Pesem, ki se s slastjo zareže v spomin, ki pod povrhnjico skriva žuborenje in dotike in vrenje. Ki s svojimi preskoki, zasuki, pomeni in kratkimi verzi dirja do konca, da se še kamenje segreje ;) Čestitke,
Ana
Hvala, Ana, na divnim rečima. Raduje me Vaš komentar i evo, osmehujem se , za sam njegov kraj... :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!