Prije no
što ću poljubiti ženu
poljubio sam
s koljena tle

znajuć' da tuda će proć'

nježno je njeno stopalo
takvog je srca
biće joj zanosno

otuda i moć
da upravlja zvijezdom
kad je u oko spremi

pa kad zaiskri
ti se pitaj
čemu granit služi

čemu svo zelenilo

i voda
što ptice opija

ne znadem ti reći
dušo moja od mjesečine

nisam ja odavde
zaboravih odakle sam doš'o
i kuda ću

dok ljubim te stope
i milujem joj obraze

čini se da dan razumije noć
i tijelo jedno
neumornih ljubavnika...

Duško Babić