uhvatiti sebe u zavežljaj optičkog  smisla koji povezuje svemir… uhvatiti sebe u srcu kozmičke zmije, sa znamenom na  čelu koji zaokružuje  svijet - kako iz zmijske tako i iz ptičje perspektive;  uhvatiti posljednju suzu prije odlaska  i njom se  kao kaducej  roditi na drugoj strani neba  -  sve to može a i ne mora biti smisao  života... kada kružim nad Evinim stablom vijugava, opčinjena, zanesena, zaljubljena…   i kada znam kako ću za svaku slijedeću jabuku  biti izgnana kao putopisac svojih spomenara.

zore jabuke

hermesovim krilima

igra se eva

vida