Žena traži ljubav i onda
kad je dobije

ranjena utrobom
za rađanje

mlijekom
iz mjesečevih bunara

žudnjom da se ozvijezdi
u zjenicama većim od očiju

koljenima
kojima ispisuje molitvu:

o sudbo moja
daj mi još jedan dan
da mi mozak sprži grijehom
nježnosti
da mi krv truje budućnost
slijepa za svaku nevjeru
zavjeru i varku
da mi vukovi piju
vodu s usana
da budem ljubav sama
prosta i bolna
okamenjena u plamen
da svijetlim pute tebi
što me nisi znao
ubiti
ovako bolesnu
zaljubljenu u pjesmu
na vrijeme.

Duško Babić