Isluženi brodovi
odlaze u rezališta
zvona u topione
misli u snove
ptice u oblake
ljudi u ptice
ili u djecu
kad majke na polja krenu
da rađaju čeljad
kao žito
prožeto papirnatim Bogom
iz knjige
gdje ćeš prvi puta
i ti
vidjeti sebe
u nekom stihu
nasmiješenu
za godinu
bez imena i broja
srest ćemo se tamo
makar i na zadnjoj strani
da vežemo dvije riječi
volim i te
u beskraj ljubavi
i Poezije.
Poslano:
25. 10. 2013 ob 00:22
Spremenjeno:
25. 10. 2013 ob 00:33
Duško, Dule mili, čak i Babiću poštovani, najčešće, u stvari, uopšte mi nije jasno šta to Poezija jest, zato pročitah ovo tvoje, Bogu fala, zarez, zapeta, vejica, comma... i sve iza, između i ispred i okolo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!