Mogao bih ovdje
dugo objašnjavati
zašto ne postojim
već godinama
zašto me nigdje nema
ni pod svodom
ni iznad njega
zašto ne posjedujem ništa
čime bih mogao dokazati
da sam osoba

nikakvih slika
ni dokumenata

ne mogu se niti pošteno razboliti
od neke prosječne bolesti
pa čak ni od života samog
propasti u rupu na cesti
ili uganuti nogu
kad me nigdje nema

ne mogu voljeti najljepše žene
a tako su mazne i poželjne
u svojim spavačicama na zvijezde

ne znam što se u stvari dogodilo
možda su sva ogledala
jednostavno prestala funkcionirati

ili me nikad nije ni bilo
pa me ne može biti
ni u ovom trenutku
niti u bilo kojem budućem

neću to vjerojatno nikad saznati
osim ako ne odjeknu sutra plotunom
svi topovi svjetlosti

i pokažu srce Svijeta
gdje se krije
od lica mog.

Duško Babić