A ti me ljubiš
tako silno ljubiš
srcem olujnim
kao da sutra ne postoji
predskazanjem što govori
o bijesnoj hordi
vjetrova bezumnih

A ti me gledaš
očima zvjezdanim
ljubiš me
ljubiš i ne prestaješ
dok orkani sa juga
pustoše sve pred sobom
bilje i zgrade
ruše sve redom
sanje i znanje

A ti me ljubiš
i dalje
umireš mi na usnama
kao prašina uzvitlana
što divlja u vatri
osjećam te u sebi
dok nebeska svijeća se gasi
a jeziva tišina jezdi
slijepim mrakom usuda
ti mi usne svoje nudiš
i ljubiš me, ljubiš
dok tumaramo izgubljeni
izbrisanim cestama vremena
bez kraja
kao posljednji ljudi na zemlji
ti me ljubiš tako silno
da i ja umirem
tonem sve dublje
u more ljubavi opojne
usnama tvojim
na život spojen.

Duško Babić