Noć traži žrtvu, zavija ranjena zvijer, škripi stvarnost.

Odsjaj lući u besprizornom svijetu snova.

Miriše vlažnost, memljivost sjećanja u zakrčenom ormaru.

Obećah sebi da ću obojiti zidove u probuđenost, u svitanje...

obećah sebi da ću zatvorit vrata tamnih odaja i kistom nacrtat osmijeh u koraku ispred...

Obećah...

tebi

da ću oprostiti

čvrsto stegnutu omću

oko nejači.

...

Noć traži žrtvu,

žrtva traži oprost

oprost traže žrtve...

...

I tako u krug

u besprizornom svijetu snova

stvarnost ubire danak.

...

Kupit ću boju lavande i obojit zidove

sjećat će me

na ljeto

cvrčke

vrelinu dana

beskraj pućine.

...

Kupit ću

veliku

noćnu svijetiljku

bijelu

što podsjeća na rižina polja.

...

Kupit ću snove

koraljne grebene

dubine

širine

tišine...

...

zatvorit ću posljednje ladice oprosta.

Ljubica Ribić