u predeo mrtvih, samo
zaspalih vode kolone
mrava, povorke
nevidljivih. vetrova
čujem hihot. duvaju
li duvaju, briju
na suvo vrh živaca.
u podnožju kubršnica
lenjo istrajava, slepa
od ptica, od vrbinih
šiba malaksava. sve
veći
na njoj sloj
prašine, brda
strugotine,
đubrišta. grad, seoska
dvorišta, slupane
karoserije,
krpe i veš mašine.
šljaka,
epoha mraka. jeze
dolaze odozdo, penju
se
na vrat. gore
leže sve brat
do brata. busolom
od drača pronalazim
kapiju, otvaram vrata.
risovača.
Poslano:
17. 10. 2013 ob 12:31
Spremenjeno:
17. 10. 2013 ob 13:38
Ne bih li razbila opnu hermetičnosti oko ove moje pesme, čitaocima dajem malo, dodatno objašnjenje:
1. RISOVAČA
Wikipedia kaže: http://sh.wikipedia.org/wiki/Risovača
Pećina Risovača nalazi se na brdu pod istim nazivom. Na njemu je, sa suprotne strane nego je pećina, smešteno gradsko, aranđelovačko groblje. Na tom mestu počivaju moji najdraži.
2. KUBRŠNICA je malena reka koja prolazi kroz Aranđelovac (podzemnim tokom) a od dela grada koji se zove Vrbica, i nadzemnim. Rečica se vidi sa brda Risovače. Do skora se osim rečice mogla videti, oko nje i šire, ružna slika ljudske nemari i bahatosti: divlja deponija smeća... Deponija je, zahvaljući radu i angažmanu entuzijasta uklonjena. Ali, pesma je nastala u periodu pre i ja je ostavljam takvu.
Hvala za pojasnila, Jagoda. Pesem kot opomin in dramilo ljudem. Ki zavržejo stvari in jih grmadijo na vseh koncih sveta, da se relief gora spreminja zaradi plastovitosti tega odmeta. Pesem, ki je krik in želja za vse kraje sveta (ne glede na njihova imena). Čestitke,
Ana
Upravo tako, Ana. Pesma polazi od ličnog, ali je univerzalna poruka. Sve nas čeka nekakva Risovača ili kako se god zvalo...Kraj je isti za sve. A do tada...
Hvala Vam!
lp,
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!