zašto mislim na kaza&
blanku dok
slušam noćas
u njihu
odrede breza
u istom strahu
(pitaš: šta im je?)
da ističe poslednji rok
jutru je čas
duž čitave linije
horizonta
po kome plove
oblaci vrane kopci
(poneka riba i rode)
zakačeni za vrhove
plota. zašto ne vidim više
venčanja
divljih golubova i ispranih sprudova
bratimljenja
modrih iva i mokrih dabrova
posnog petka i slepog belutka
odakle meni šaka
peska, čitava pustinja
(ili je to grumen
soli?)
dok promiče nam
film crno-beli. kaza&blanka,
kao zebe, kroz snove
kao jata lasta
iznad bleska
play it, sam
čini mi se, čujem i tebe
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!